četvrtak, 20.11.2008.
bol koja nikad neće prestat, srce koje nikad zaboravit neće...
...još uvijek ne vjerujem,
ne želim vjerovati... (srce me boli...)
toliko želja je ostalo neispunjeno,
svi naši planovi...
sve što smo zajedno željeli,
sve čemu smo se nadali...
sve to neka ti se s nekom drugom ostvari... (kako li samo boli... )
nadam se samo da će te ona voljeti
više od mene
(a voljela sam te, volim te,
više od života,
više od sebe same... )
...
neka te čuva dragi bog,
samo budi sretan, molim te samo sretan budi!
zbogom najdraži...
...zauvijek...
...zapisan si u meni...
bože, kako boli...
da mi je barem umrijeti sada...
- 22:45 -
U tu beskrajnost moja miso tone... (20) - Isprintaj - #
srijeda, 20.08.2008.
Pismo koje neću poslati...
Dragi moji, nije me bilo neko vrijeme... Najprije se ispričavam svim blogerima čije blogove nisam posjećivala, odnosno komentirala - imala sam (tj. imam još uvijek) problema s komentiranjem postova, mogu komentirati jedino kao anoniman korisnik. Međutim, nekolicina vas ne dopušta komentiranje postova anonimcima, vama ide posebna isprika. I naravno jedno veliko hvala svim mojim vjernim blogerima koji me nisu zaboravili, koji su posjećivali moj blog i čekali moje nove postove. Hvala vam od srca na tome, zagrljaje vam šaljem! :)
Pismo
Napisala sam ti pismo,
nadam se da nikad neće biti poslano.
Ali ako ikada budeš prstima
preko njega prelazio,
možda onda shvatiš
- moje riječi, osjećaji moji,
ne, to nije lažno.
Shvatit ćeš tada što doista znači
biti voljen. I znat ćeš da si to izgubio.
Srce trpi,
pristaje na najveće žrtve,
prima najgore uvrede,
biva lomljeno, bol osjeća
i sve to podnosi da bi i dalje voljelo.
Možda mi ne vjeruješ,
takvo je i moje srce.
Dosad su ga lomili i slamali,
vrijeđali,
ljubav je krvarilo.
Uvijek se iznova boli oslobađalo
i još jače voljelo.
'Oči su slijepe, treba tražiti srcem.'
Srcem tražiti.
Voljeti.
Moje srce je oduvijek znalo
poklonjenoj ljubavi se radovati,
i ljubav za ljubav dati.
Možda ti nije bilo dovoljno,
da, takvi smo mi ljudi-
stalno lutamo tražeći neke nove ekstaze,
uzbuđenja neka,
neprestano želimo nešto novo,
nešto jače, bolje, snažnije.
Sve u pismu piše.
Ali ja ne želim da to pismo
na tvoju adresu stigne.
Riječi kojima završava
sve ti kažu,
prestale bi sve dileme tada.
Ne želim da ovo pismo dobiješ,
hoću da tvoje srce već sada
shvati ono najvažnije
- koliko moje srce,
duša moja i tijelo moje
samo za tobom žude.
Da plamte dosad nepoznatom
vatrom ljubavi i
da je taj plamen neizbrisiv, neugasiv.
Vječan.
- 11:07 -
U tu beskrajnost moja miso tone... (34) - Isprintaj - #
subota, 26.07.2008.
Kolodvor, mjesto gdje je sve i započelo...
Jutro je danas nekako posebno proletjelo ,
sve se odigralo nekako ubrzano -
buđenje,
ustajanje,
odlazak po kruh,
doručak i ispijena kava,
spremanje putne torbe,
polazak prema kolodvoru...
A tamo -
vrijeme baš kao da je stalo
bol je pritiskala grudi
srce stegnuto okovima nečujno je kucalo
duša je bez glasa na sav glas vrištala
suze su samo niz vrele obraze kliznule...
Slušala sam tvoje riječi,
neke već toliko puta ponovljene
ali tvoje usne medene
uvijek su ih na drugačiji način izgovarale.
Volim tvoje usne, dušo.
Oboje smo,
svatko u tišini i dubini svoje duše,
prolazili kroz agoniju,
strah od nepoznate sudbine
srca nam je parao, vrijeđao.
Zagrljaj nikada nije bio više iskren,
zajednička budućnost nikad manje moguća.
Pokoji putnik, slučajni prolaznik,
zbunjeno bi nas pogledao.
Moje suze i naš grčeviti zagrljaj
(možda čak i posljedni)
- tko zna što je tada pomislio?
Autobus je stigao na peron
uspjeli smo tek još jednom
naše usne spojiti
i onda si otišao...
Ispratila sam te pogledom punih suza,
i umalo sam, bolom iscrpljena,
na hladan beton kao dogorjela svijeća pala,
mislila sam da će me srce izdati
toliko je jaka moja bol bila.
Kada je autobus otišao
toliko daleko da ga više nisam vidjela,
napustila sam kolodvor i
tumarala gradom bez ijednog cilja,
bez ikakvog smisla...
Tvoj glas koji sam kasnije čula,
mislim da me je spasio najvećeg ponora.
Doista je bio poput melema
i srce mi je na trenutak radosno zaigralo.
Nisam proročica da znam što nas čeka,
nemam kristalnu magičnu kuglu
da mi kaže hoćemo li kroz ove
čudne životne putove zajedno prolaziti,
ali zato imam srce koje te ljubi,
imam svoje biće koje te cijelom puninom voli,
nada se i samo da naša ljubav još dugo traje moli.
Volim te sudbino moja, živote moj!
- 02:08 -
U tu beskrajnost moja miso tone... (19) - Isprintaj - #